Priručnik za trgovinu robovima

Bog je, preko Biblije, od samih početaka propisivao zakone i davao upute kako treba organizirati novonastalu, prvu državu za biblijske Izraelce - izbavljene iz ropstva koje im je trebalo biti mrsko. Umjesto da je utemelji na pravdi i suosjećanju, i primjerice, zabrani držanje robova (za što je postojao presedan na tadašnjem Bliskom istoku), Bog je i zakonski regulirao ropstvo.
Sljedeće naputke "Svetog Pisma" su naveliko citirali robovlasnici u SAD-u do 1863., ali i ne tako davno u Južnoafričkoj Republici, ili ekstremni desničarsko-kršćanski orijentirani ideolozi omraženog Ku Klux Klan-a, kako bi opravdali svoje zločine. Biblija jasno opravdava držanje robova, pa čak opisuje kako ih stjecati, tući i žigosati.

"A robove i ropkinje, budeš li ih htio imati, možete kupiti, i muške i ženske, od naroda koji su oko vas. Možete ih kupovati i od pridošlica koji s vama borave; od njihovih obitelji što žive s vama i rođeni su u vašoj zemlji. Takvi mogu postati vašim vlasništvom.
Njih možete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda naslijede u baštinu. Prema njima možete postupati kao prema robovima."
Levit. 25, 44-46

Zakon o robovima - Židovima

Robovi nisu ljudi nego se s njima postupa kao sa stokom. Obilježavaju se tako, da im se šiljkom probiju uši.
"Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. Ako dođe sam, neka sam i ode; Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neću da budem slobodan', neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi."
Izlazak 21, 2-6

Drugim riječima, kupili ste mladog roba, doveli mu ženu ropkinju i s njom je kasnije imao djecu. Nakon 6 godina ga lukavo puštate da ode, ali bez svoje žene i djece. Međutim, ako se ne može rastati od obitelji (što je ljudski) postaje doživotni rob svoga gospodara! Ili budi rob, ili se odreci svoje žene i djece! Divnog li etičkog pravila iz Biblije. Na drvenom dovratku vrata rob je morao položiti svoju glavu i njegov vlasnik mu je probio uši šilom u znak trajne pripadnosti njemu.
Ako vam netko kaže da je Biblija izvor morala i pravednosti, pitajte ga za ovaj "Priručnik za trgovinu robovima." Podsjetite ga zatim, da je Isus rekao da nije došao ukinuti Mojsijev Zakon, niti jednog njegovog zarezića, već ga sprovesti. Ujedno je prokleo svakoga tko bi se usudio mijenjati i najmanju sitnicu od Staroga Zavjeta!

Ako kupite svoga rođenog BRATA kao roba...

...mora vam raditi kao nadničar do godine Jubileja, koja se slavi svakih 50 (PEDESET*) godina! Tek tada se smije vratiti sa svojom obitelji u rodno mjesto i biti slobodan.

"Ako li tvoj brat padne u škripac dok je s tobom u urednim odnosima te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da služi kao rob; neka bude kod tebe kao najamnik ili nadničar. Neka služi kod tebe do jubilejske godine*. Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djeca s njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu."
Levitski 25, 39

*Kada nastupa Jubilejska godina za otpuštanje dugova robovima?

Nakon 7x7 godina = 49 godina + sljedeća, pedeseta!

"Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit će ti četrdeset devet godina. A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu.
Levitski zakonik 25, 8-10

Svećenici drže svoje robove

Levitski Zakonik 22, 11
Ali ako svećenik steče koga novcem u svoje vlasništvo, taj to može jesti kao onaj što se rodi u njegovoj kući; oni mogu jesti od njegove hrane.

Očigledno je OK i da svećenik posjeduje robove. Izdaje se specijalno dopuštenje da robovi mogu "jesti od njegove hrane" (napoj?)

Seksualne robinje - vrhunac Biblijskog nemorala!

"Kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju, neka se ona ne oslobađa kao i muški robovi. Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran. A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kćeri. Ako se oženi drugom, ne smije prvoj uskraćivati hrane, odjeće ili njezinih bračnih prava."
Izlazak 21, 7-11

Silovanje zaručene i nezaručene ropkinje!

Ako je ropkinja zaručena, a netko je siluje: silovatelj mora pokloniti svećenicima jednoga ovna da bi otkupio svoj grijeh, a ropkinju valja išibati. Ako ropkinja nije zaručena, silovatelj ne mora dati ovna - ostaje nekažnjen. Vlasnik ropkinje je trebao bolje paziti na nju.
Napomena: pravilo o šibanju ropkinje, misteriozno je nestalo u hrvatskom prijevodu Biblije.

"Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaručena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni oslobođena, treba ga kazniti, ali ne smrću, jer ona nije slobodna. Neka on na ulazu u Šator sastanka prinese Jahvi žrtvu naknadnicu, to jest jednoga ovna kao žrtvu naknadnicu. Neka svećenik tim ovnom žrtve naknadnice izvrši nad tim čovjekom obred pomirenja pred Jahvom za počinjeni grijeh. I grijeh koji je počinio bit će mu oprošten."
Levitski 19, 20-22

And whosoever lieth carnally with a woman, that is a bondmaid, betrothed to an husband, and not at all redeemed, nor freedom given her; she shall be scourged; they shall not be put to death, because she was not free.

Pošten prijevod:
"Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaručena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni oslobođena, treba je išibati; ne treba ih oboje ubiti, jer ona nije bila slobodna."

Postupak sa zarobljenicama

Siluj ženu poraženog neprijatelja, a kada ti dosadi otjeraj je. Ovo pravilo ipak pokazuje "bezgraničnu samilost i suosjećanje" prema ženi kojoj su pobijeni otac i majka i braća, a sama je silovana: ne smije se prodati u roblje za novac.

"Kad odeš u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u ruke tvoje te ih zarobiš, ako među zarobljenicima opaziš lijepu ženu i u nju se zagledaš, možeš je uzeti za ženu. Dovedi je svojoj kući pa neka obrije glavu, obreže nokte i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakujući svoga oca i svoju majku. Poslije toga možeš joj pristupiti kao muž i neka ti postane ženom. Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac je ne smiješ prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila žena."
Ponovljeni zakon 21, 10-14

Solomon se hvali

Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu.
Propovjednik 1, 7

Slavni Abraham - začetnik svih triju glavnih abrahamskih religija: židovstva, islama i kršćanstva - obrezuje svoje kupljene robove

Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili rođeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukućane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao.

Kako se kažnjavaju robovi?

Ako roba izudarate toliko da odmah ne umre nego preživi dan ili dva, sve je OK - ne trebate biti kažnjeni, niste napravili ništa loše.

"Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom šakom, mora snositi osvetu. Ali ako rob preživi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasništvo."
Izlazak 21, 20-21

Robovi

"Magarcu krma, batina i teret, a robu kruh, stega i rad. Daj sluzi raditi, pa ćeš naći počinka; pustiš li mu slobodne ruke, tražit će slobodu. Jaram i uzde savijaju šiju, a zla slugu klade i mučila. Šalji ga na rad, da se ne ulijeni, jer lijenost poučava zloćama mnogim. Zaposli ga kako mu pripada, i ako ne sluša, stavi ga u okove."
"Ali se ovoga nemoj stidjeti, ovoga ne krši zbog ljudskog obzira: ... da do krvi išibaš opakoga slugu."
"Samim se riječima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaća."
"Krvave masnice očiste zlo i udarci pročiste odaje utrobe."

Obrezivanje robova

U tadašnja vremena, obrezivanje odraslih je često završavalo infekcijom, pa i smrću.

"Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati!"
Postanak 17, 13

Sveti rat protiv Midjanaca - kojega naređuje Bog Jahve (istobitan s Isusom?)

Jahve reče Mojsiju: "Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridružit ćeš se svojim precima." Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve muškarce. Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske žene s njihovom djecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago. Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se živjeli i sva njihova naselja, a sve njihovo uzmu za plijen i pljačku, i ljude i životinje.


ROBOVLASNIŠTVO U ISUSOVOM "NOVOM ZAVJETU"

Ako ste pomislili da Isusov "Novi Zavjet" ima drugačije stavove glede robova i robovanja, varate se:

"Robovi neka se svojim gospodarima u svemu podlažu, ugađaju im, ne proturječe, ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u svemu budu ures nauku Spasitelja našega, Boga."
Titu 2, 9-10

"Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju."
Efežanima 6, 5

Robovi kršćani i kršćani gospodari robova

"Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake časti dostojnima da se ne bi pogrđivalo ime Božje i nauk."
"A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato što su braća, nego neka im još više služe jer ti koji primaju njihovo dobročinstvo vjernici su i ljubljena braća."


ZAKLJUČAK

Pravi i krivi učitelji

To naučavaj i preporučuj! A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom.
1 Timoteju 6, 1-2

U sljedećem ulomku, Isus jasno odobrava šibanje robova (grčki plege), čak i kada nisu znali da rade nešto pogrešno.

"Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi."
"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca."
po Luki 12, 47-48

Grčka riječ plege je ovdje "ublaženo" prevedena kao "udarci". Na drugim mjestima, kada se radi o kažnjavanju Kršćana, točno je prevedeno kao "išibati" (surova kazna bičem). Kada se radi o nečemu sramotnom po Biblijsku moralnost, kao što je šibanje robova, prevoditelji ublažavaju dojam pa prevode kao udarati ili samo kazniti.

Gospodari, pružajte svojim robovima što je pravo i pravično, znajući da i vi imate Gospodina na nebu!
Kološanima 4, 1

Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina. Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite. Doista, nepravedniku će se uzvratiti što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti!
Kološanima 3, 22-25

Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne. Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.
Poslanica Galaćanima 4, 30

Imate šansu postati slobodni? Nemojte ništa mijenjati. Ostanite robovi do kraja! Isus samo što se nije vratio

Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan. Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi. Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji.
Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko.
i koji plaču, kao da ne plaču;
jer - prolazi obličje ovoga svijeta.
1 Korinćanima 7, 21

Dretarov prijevod:
Bijaše li ti robom kad si bio pozvan? Ne brini; naprotiv, čak i onda kad bi se mogao osloboditi, stavi u dobit svoj robovski položaj.
(T. Dretar) 1 Korinćanima 7, 21

To je novozavjetna uputa svim kršćanima koji su prihvatili kršćanstvo (pozvani) dok su bili robovi. Gornje znači da ako kršćanski rob dobije priliku osloboditi se ropstva, bolje je da to ne čini, nego da ostane robom i "okoristi" se tim stanjem robovanja za "poboljšavanje svoje vjere". Ionako je "slobodnjak Gospodnji", a Isus samo što nije došao i doveo Posljednji Sud.
Pitam se je li Novi zavjet skrojen po željama rimskih robovlasnika da bolje drže u poslušnosti svoje robove.

Poslanica Filemonu

U Bibliji je ubačeno jedno pismo gdje Pavao vraća svoga roba Onezima kršćanskom robovlasniku (ili je to bio odbjegli rob kojega je Pavao UHVATIO), svome poznaniku i kršćaninu Filemonu. On ljigavo i udvornički piše da s njim dobro postupa (valjda po onoj biblijskoj: "Ali ako rob preživi dan-dva nakon batina, onda nije počinjen prekršaj"), i "sve njegove prekršaje njemu pripiše". Ako imate dobar želudac, pročitajte licemjernu katoličku apologetiku u svezi toga pisma. Od očite trgovine robljem oni su napravili hvalospjev kako je prvobitna Crkva maltene prva uvela aboliciju.

"Sluge, budite sa svim poštovanjem pokorni gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i naopakima. To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo."
1 Petrova 2, 18-21

Da ponovimo Biblijsko gradivo: nema nikakve slave ako vas gospodar tuče kada ste kaznu zaslužili. Slava je ako ste učinili nešto dobro, pa vas tuče kao da ste zgriješili, a vi potajno patite i ne žalite se. To je Bogu milo ! To su temelji na kojima počiva Kršćanstvo. Trpi i šuti, Bogu je to milo.


Apologetika

Teolozi brže-bolje, prijevarno izvade ove citate:
Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike.
1 Tim 1, 10

Ovaj izraz trgovce ljudima, neki prevode i sa "robovlasnici". Oboje je pogrešno. Radi se o grčkoj riječi "andrapodistes":
- kidnaper, otimač ljudi, onaj koji protivno tadašnjim zakonima koji reguliraju robovlasničke odnose, nekog slobodnog čovjeka baci u roblje
- onaj koji ukrade robove u tuđem vlasništvu i prodaje ih Drugim riječima, ovaj izraz osuđuje nelegalne kradljivce robova i nelegalnu otimačinu slobodnih. U ona vremena, trgovina robljem je bila regulirana zakonom. Biblija osuđuje kršenje tog zakona, tj. krađu nečijih robova.

Pavao: "Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju."
Galaćanima, 3, 28

Moglo je pisati ovako: "Svaki čovjek ogleda se u drugome, i nema nikakve bitne razlike od čovjeka do čovjeka. Sve su razlike površne i zanemarive. Svi mi živimo isti smrtni život i izjednačeni smo do svoje najdublje srži." Međutim, ovdje se "jednakost" izražava po pripadnosti ideologiji, dakle uvodi se još jedan zid među ljude.
Ta rečenica prema apologetima "dokazuje" da su kršćani prvi ukinuli robovlasnički sustav. Ujedno su, valjda ukinuli i sve podjele na rase i nacije, te uveli apsolutnu ravnopravnost spolova i klasa. Istina je, naravno, nešto sasvim drugo. Po pitanju širenja svog religijskog praznovjerja, Kršćani su željeli potaknuti na pristupanje svojim redovima što više ljudi, posebno poniženih, sirotinje i najneobrazovanijeg puka. Tako su brojčano rasli. Dok su "u Kristu bili jednaki" (više ili manje), u realnom životu su vrijedila sasvim drugačija pravila. "Pati i trpi, Bogu je to milo".

Druga apologetska taktika je pozivati se "da su bila takva vremena" i robovlasništvo je bilo opće prihvaćeno. Tu imaju donekle pravo. No onda je Biblija proizvod svoga vremena. Ona odražava relativni moral, praznovjerje i zaostala shvaćanja primitivnih plemena i vjerskih propovjednika, kao i druga literatura iz toga vremena. Nema nikakve konkretne vrijednosti za suvremenog čovjeka kao moralni putokaz ili ikakvo posebno značenje koje je danas relevantno.


Promjenjiv kršćanski moral

Skoro svi kršćanski vođe prije kasnog 17. stoljeća podržavali su robovlasništvo, unutar određenih specifičnih biblijskih ograničenja, kao konzistentno s kršćanskom teologijom. Npr. "Sveti" Toma Akvinski (1225-1274) vjerovao je da je robovlasništvo "moralno opravdano", iako se slaže sa Svetim Augustinom, da je došlo na svijet s grijehom:

... budući da je dijete podvrgnuto autoritetu svoga roditelja, a rob moći svoga gospodara, roditelj može zakonito udariti svoje dijete, a robovlasnik svoga roba, da se naredba može silom nametnuti...
Thomas Aquinas, Summa Theologica

Ali danas, skoro svi moderni kršćani su ujedinjeni u osudi robovanja kao grješnog i protivnog Božjoj volji.

Tijekom povijesti, odlomci Starog i Novog Zavjeta korišteni su za opravdavanje držanja robova, kao i vodičem kako se to treba raditi. Stoga, kada je predloženo ukidanje ropstva, mnogi kršćani su se žestoko usprotivili, citirajući iz Biblije očite potvrde prihvaćanja ropstva kao "dokaz" da je to dio normalnog ljudskog stanja.

"[Robovlasništvo] je uspostavljeno dekretom samoga Svemogućega Boga....ono je sankcionirano u Bibliji, u oba Testamenta, od Izlaska do Otkrivenja...uvijek je postojalo, u najvišim civilizacijama s vrhunskim umjetničkim dosezima", govorio je Jefferson Davis, Predsjednik Konfederacije Američkih država.

Biblijski igrači koji su izričito posjedovali robove: Abraham, Boaz, Kornelius, Izak, Filemon, Solomon.


...-...

Znak zvijeri

U Otkrivenju se opisuju bliska "buduća vremena" prije propasti svijeta. Spominje se nekakav "znak zvijeri" koji će biti utisnut na ruku ili čelo slobodnima i ROBOVIMA i tako ih osuditi na prokletstvo. Suludi vjerski fanatici rado ponavljaju da se radi o nekakvim potkožnim čipovima iz budućnosti i sličnom. Prešućuju da robova odavno nema pa i to "proročanstvo" pada u vodu.

I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.


Tko je najveći trgovac robovima?

Ako već niste pogodili, vjerojatno niste dobro čitali. Osim zapovjedi koje je Bog dao Izraelcima da stječu robove, pravila o njihovom držanju, prijetnji da će ih baciti u ropstvo, i kada je neke stvarno bacao u roblje, Bog je navodno trgovao s više robova nego ikoji pojedinac u povijesti. Prijetnja Jahvea da će oni koji ga ne žele više obožavati biti robovi svojih neprijatelja s "jarmom željeznim na vratu" (Brojevi 28, 48), svakako se i ostvarila, i to mnogo puta.

Nakon što je Jošua umro u knjizi Sudaca, Izraelićani okreću leđa svome Bogu. Naravno, to je dodatno raspalilo Njegov ljubomorni bijes. Kako im je i obećao, prodaje ih grupi osvajača (2, 10-14). Kada je Bog osjetio da ih je naučio dovoljnu lekciju, opet ih oslobađa (2, 16). No, oni se opet vraćaju griješnim putevima, pa im Bog opet daje lekciju. Daje ih kao roblje kralju Mezopotamije.Oni tada vapiju Bogu za pomoć, ali Bog ih ne pušta 8 godina. I tako Bog šalje vojsku Otnijela da porazi kralja i oslobodi njegov izabrani narod. Otnijel umire, i eto naroda koji obožava nekakve druge idole, simbole drugih Bogova. Eto odmah Boga koji dozvoljava Eglonu, kralju Moaba, da ih baci u okove. Narod plače i nariče, zazivajući Boga, pa ovaj šalje nekakvog Ehuda da ubije kralja i oslobodi Izraelce. Ehud poživješe još 8 godine, ali situacija se mijenja kada umre. Mislim da ste stekli sliku događaja koji slijede...

Izraelićani opet krenuše po zlu (to može značiti samo jedno - ne klanjaju se Jehovi nego nekom drugom Bogu), pa ih Bog prodaje Jabinu, kralju Kanaana. Treći put Bog šalje spas i oslobađa svoj "voljeni" narod (3-4), pa njihova sloboda traje 40 godina. Četvrti put oni se opet "odaju zlu". Na to ih Bog izruči Midijancima. Kako već očekujete, narod vapije, Bog šalje junaka Gideona da ih oslobodi (6-7). Gideon umire, Izraelci opet "služe druge bogove" (8:28-35). Znam da je ovo već postalo dosadno ali zašto se ne uvjeriti u apsurdnost sveznajućeg Boga koji pokušava naučiti svoj narod pameti.

U ovom dijelu bajke, Bog izgleda da ignorira njihovu zloću neko vrijeme, prije nego što ih isporuči u ruke Filistejaca i Amonita (10, 7). Kada zakukaju, Bog ih podsjeća da im je pomogao već 4 puta (pet, ako računamo i izbavljenje iz Egipatskog ropstva, Bog je malo zaboravan i ne zna računati). Ipak preko Jiftaha (11) ih oslobađa. No priča se ponavlja, pa zli narod robuje Filistejcima 40 godina (poglavlja 13-16).

Smisao sveg ovog trkeljanja je da je Bog prodao i izbavio svoj narod 6 puta jer ga nisu željeli obožavati. Glupa li naroda. Ima li u ovoj basni išta povijesno, moralni putokaz, vrijedna simbolika ili što?

Prijetnja robovanjem nije završila s Filistejcima. U Jeremiji (15, 14), autor nas podsjeća da će Bog opet prodati narod u ropstvo ako poželi. Ta božanski nadahnuta knjiga svakako služi kao savršeno opravdanje onima koji su se opirali ukidanju ropstva. A da ne govorimo o smislu nagrađivanja Izraelaca za to što rade ono što im Bog naredi, poput obožavanja, ako je alternativa okrutna kazna doživotnog ropstva. A ipak, teolozi tvrde da nas Bog nagrađuje rajem, pod prijetnjom pakla. Imaju li vjernici ikakvog izbora? Jesu li i oni robovi hirova svoga boga?

Obrazac:
1. Izraelci štuju drugog Boga.
2. Jahve bjesni i kažnjava ropstvom.
3. Narod trpi.
4. Obraćaju se Jahvi.
5. Jahve šalje junaka koji ih oslobodi.
6. GO TO "1."


Sažetak

"I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, ... slijedili običaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po običajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi.
Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: "Ne činite toga!"
"... dok konačno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to bijaše objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz njihove zemlje u sužanjstvo u Asiriju"

0) Egipatsko ropstvo 430 god.

Jahve je nakratko zaboravio na Izraelce i obećanje Abrahamu... 400 godina.

"Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu. Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih."

Prođe neko vrijeme i Izraelci načiniše svoga Boga ljubomornim:

1) Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. - 8

2) Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moć nad Izraelom, jer su činili što je zlo pred Jahvom. Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. - 18

3) Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola i teško je tlačio Izraelce dvadeset godina. - 20

4) Opet su Izraelci činili što je zlo u Jahvinim očima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom. - 7

5) Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima. Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlačili Izraelce - 18
Knjiga o sucima

Oni kukaju i plaču da ih oslobodi iz ropstva, a Jahve podsjeća da ih je već mnogo puta izbavio (nakon što su ga razbjesnili obožavanjem drugih bogova pa ih je "bacio u okove"):
"Nisu li vas tlačili Egipćani i Amorejci, Amonci i Filistejci, Sidonci, Amalečani i Midjanci?"

i
6) Jedino povijesno potvrđeno biblijski spomenuto ropstvo - Babilonsko

"Ponizno sam sklapao ruke u molitvi 20 godina, ali nije bilo odgovora dok se nisam 'pomolio s nogama'." [Frederick Douglass - rob koji je pobjegao] "Pravo na držanje robova je jasno utvrđeno u Svetom Pismu, kako u pravilima, tako i u primjerima." [R. Furman, Baptist, Južna Karolina, SAD] U Novi Svijet je između 1451.-1870. dovezeno oko 10.000.000 robova*. Veliki dio je stradao na putu. Robovlasnici su bili mahom Kršćani što se može vidjeti, između ostaloga, po pamfletima prodaje robova i korištenja /gornjih op.prev./ biblijskih citata kao božanskog opravdanja robovlasništva. *[Philip D. Curtin, The Atlantic Slave Trade: A Census (Madison: University of Wisconsin Press, 1969), 268.] U poznatom sudskom slučaju braka između crnkinje i bijelca, argument je bio: "Bog ih je stvorio crne i bijele, odvojene..." Charles Lee, 'Veliki Zmaj od Bijelih Kamelia vitezova' - Ku Klux Klana Texas-a, izjavljuje: "Moja rasna vjerovanja su utemeljena na nauku Svetoga pisma...Bez njega, kako bih uopće mogao opravdati nadmoć [bijele] rase?" [citirano od Bushart-a et al. 1998:40] Ili ovi "sentimenti" 'Nacionalnih vitezova Ku Klux Klana': "U što vjerujemo u našoj Crkvi? Vjerujemo u Bibliju prije nego što su je liberali preveli. Mi, pripadnici Bijele rase, potječemo od Adama i Eve, a ne od majmuna. Biblija jasno pokazuje da smo od jedne linije, i spominje marvu koja je hodala na dvije noge. Također govori o spavanju s tom marvom. Tako mi vjerujemo da crnci nisu naša braća i sestre, nego tegleća marva. Potpuno prihvatiti evoluciju je isto kao reći da smo jednaki s tim životinjama, za koje povijest pokazuje da im mi nismo jednaki, nego nadmoćniji. Iako je Vrhovni sud prihvatio da životinje glasuju i žene se s našom rasom, mi to nismo prihvatili i nikada nećemo."

NA VRH STRANICE