Tko mu je otac, djed, braća i sestre

Isusovo rodoslovlje


Koje on ne bi smio imati jer je začet bez sudjelovanja oca.

"Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova."
Matej 1, 1

Je li stolarev sin Isus ustvari nobl podrijetla - roda Davidova, tobožnjeg najvećeg izraelskog kralja nepoznata povijesnoj znanosti (koji je prema Bibliji poslao u smrt muža žene koju je htio za sebe, imao mnoštvo kraljevskih ljubavnica, pod starost birao najljepše djevice da ga "zagrijavaju" u krevetu... biseksualac itd... itd.) i mitskog Abrahama koji je prodavao svoju ženu kao prostitutku (njegov sin Izak je također govorio da je njegova žena ustvari sestra, da bi nešto na njoj zaradio)? Kako utvrditi je li netko potomak tog mitskog Kralja, koji je navodno živio 1000 godina prije. To ga čini šukun, šukun. šukun, šukun, dalje nastavite sami (oko 30 puta). I danas je skoro nemoguće pratiti svoje pretke preko šukundjedova, a kamoli prije 2000 godina za nekoga prije 3000 godina. Čak i da je tako, zar Isusu koji je Božji Sin i Spasitelj čovječanstva daje vjerodostojnost to da je potomak nekoga pustinjskog, plemenskog kralja?

"...Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist."

Dakle Isusov djed po ocu je Jakov, ali:

Luka 3, 23 - "Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše - kako se smatralo - sin Josipov, Elijev, ..., ...Adamov, Božji."

Ovdje je djed po ocu Elija (!) da bi se na kraju liste napisalo sin Božji. Znači Josip mu je otac ili ga je usvojio?

Oba rodoslovlja se trude pokazati Isusovo podrijetlo još od Adama (to mora biti stvarni lik), ne bi li tobože, potvrdili stara proročanstva. Ali sve pada u vodu, jer Josip nije Isusov otac, nego je to Duh Sveti! Isus je začet izvanbračno, bez biološkog oca.

Apostol Pavao o Isusu kaže "...potomku Davidovu po tijelu" što su nam naši prevodioci podvalili, jer original glasi "rođenom od sjemena Davidova". Ovdje je grčka riječ za "sjeme" doslovce "sperma".

Potomak Davidov mora biti po muškoj lozi. Ako ga je Josip usvojio, ništa od nastavka loze Davidove! Posvojenjem se ne može prenijeti pripadnost određenoj lozi. Kobna greška "Josipovog Isusovog rodoslovlja" je i u tome što uključuje Jekoniju (Matej 1, 11), za koga je rečeno da ga je Bog prokleo i da nitko od njegovih potomaka neće sjesti na Davidovo prijestolje kao "Mesija-Krist-Pomazanik".

"Ovako govori Jahve: 'Upišite za ovoga čovjeka: Bez djece. Život mu se nije posrećio. Nitko od potomstva njegova neće sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'"

"Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neće imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit će bačeno na pripeku danju i noćni mraz. Kaznit ću njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit ću na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali.'"
Jeremija 22, 30; 36, 30

Apologeti pribjegavaju triku pa kažu da je Lukino rodoslovlje Isusa po njegovoj majci Mariji.
Taj trik je nastao nakon neuspjelih pokušaja s paralelnim rodoslovljima, leviratskim brakovima i brojnim drugim smicalicama, tek krajem 15. stoljeća (Annius of Viterbo). Ali ni to ne drži vodu:
Nikada se pripadnost ovoj ili onoj lozi nije određivala po majci nego po ocu (pripadnost židovstvu se računa po majci, ali ne i pripadnost određenoj lozi ili plemenu (Brojevi 1, 18; Ezra 2, 59))!

Ako ga je rodila djevica, nema "Davidova sjemena".
Žene se nisu računale u rodoslovlju naprosto zato, jer se smatralo da je čovjek u cijelosti prisutan u muškom sjemenu (žensko jajašce je otkriveno tek 1827, X/Y kromosomi još kasnije).
Ženska utroba je tek tlo u koje muškarac "posadi" sjeme. Upravo kao što tlo može biti jalovo, tako se u Bibliji govori o jalovim utrobama žena koje nisu u stanju donijeti ploda.
To se praznovjerje zadržalo do danas, o muškarcima se nikada nije govorilo kao o "jalovima".

Kod Židova, djeca mogu imati rodoslovlje samo preko svog (krvnog) oca ... usvojena djeca se ne ubrajaju! Ako je pripadnik plemena A usvojio dijete koje je krvnim srodstvom iz plemena B, onda se njegovo rodoslovlje računa po plemenu B, a ne plemenu A.

Dakle, ako je Isus imao rodoslovlje po Josipu... onda mu ovaj može biti samo otac, a ne staratelj ili usvojitelj.
Marija se ne spominje nigdje u 3. poglavlju kod Luke, a njezino tobožnje "rodoslovlje" počinje bez nje, s Isusom, a nastavlja se s Josipom i njegovim ocem. Kada bi to bilo njezino rodoslovlje, imali bismo posla s najvažnijom osobom evanđelja po Luki - Marijom - što je očita besmislica.

Osim toga, u tom rodoslovlju ne bi bilo Solomona. A to nikako ne valja, jer pobija proročanstva u 2Samuela 7, 12-16 i 1Ljetopisa 17, 11-14; 22, 9-10; 28, 4-6 - Isus mora biti potomak Solomonov - genealogija ide preko Davidova sina Natana, a ne Solomona (Luka 3, 31).

Naravno, to pobija i Novi Zavjet (Luka 1, 5), jer Marijina rođaka, Elizabeta, potječe od kuće Arona, tj. plemena Levijeva (još jedna nerotkinja kojoj Bog otvara utrobu), pa je i Marija roda Levijeva (računaju se samo preci po očevoj strani, a nikako majčinoj!).

"U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. ...A evo (Marijo) tvoje rođakinje Elizabete: ..."

Pobija se i katoličko vjerovanje o imenima Marijinih roditelja: Sveta Ana (koja je bila neplodna pa joj je Bog otvorio utrobu... u Hrvatskom Zagorju poznata kao Babica Božja ili sveta Janica... "kod kapele svete Ane") i Sveti Joakim - Isusov djed, a ne Elija ili Jakov...

Oba rodoslovlja se razlikuju za 15 generacija (vremenski oko 400 godina!), i nema šanse da se radi o neprekinutom nizu, sve do Krista. Matej čak namjerno preskače tri generacije kako bi lijepo uklopio svoje numerološke kombinacije (od Jorama do Uzije!).

Osim toga kako u oba slučaja rodoslovlje uključuje Šeatiela i Zerubabela?

Luka 3, 27 - "Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov, Nerijev, ..."
Matej 1, 12 - "Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel... "

... kad su oba (Šeatiel i Zerubabel) potomci Jekonije:

1Ljetopisi 3, 16-19
"Jojakimovi su sinovi bili: Jekonija, njegov sin, i Sidkija, njegov sin.
Nakon sužanjstva
Sinovi sužnja Jekonje bili su Šealtiel, njegov sin, Malkiram, Pedaja, Šenasar, Jekamja, Jošama i Nebadja.
Pedajini su sinovi bili: Zerubabel i Šimej; Zerubabelovi sinovi: Mešulam i Hananija, i sestra im Šelomita."


A za Jekoniju sam Bog kaže:
"Nitko od potomstva njegova neće sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom."
Jeremija 22, 30

Drugim riječima, Isus nikako nije mogao biti Mesija tj. od Boga odabrani židovski vladar, prema rodoslovljima koja su navedena.

Kasniji prepravljači i tumači u Djelima apostolskim odustaju od nemoguće misije tumačenja ovih kontradiktornih Isusovih rodoslovlja, kao i bajki iz Staroga Zavjeta, pa dižu ruke od jalova posla:

"Timotej - pobornik istine - Kao što sam te zamolio ... da zapovijediš nekima ... neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri."
1Timoteju 1, 1-4

"A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svađa, i sukoba zakonskih kloni: beskorisni su i isprazni."
Titu 3, 9

"Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanđelju."
2Timoteju 1, 1-4

Kršćanski branitelji vjere, odmah su shvatili da u raspravama sa židovskim rabinima nemaju nikakve šanse - Židovska je tradicija prejaka, a kršćanska preuzimanja iz njihovih svetih spisa neznalački izvedena. Jedini izlaz je bio zabraniti svojim vjernicima da ulaze u bilo kakve rasprave sa židovskim teolozima. To je smisao odredbe: "kloni se ludih rasprava o Zakonu!"

Valja još napomenuti da je ovaj grčevit pokušaj dokazivanja rodbinskih veza Isusa-Svemogućeg Boga, s nekakvim lokalnim plemenskim vođom Davidom, da bi se Božjemu Sinu priskrbilo nekakav kredibilitet, apsurdan, ako ne i smiješan.


Isusova braća i sestre


Matej 12, 46:
"Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: 'Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.'"

Čak znamo i imena njegove braće. Sestre su ionako samo žene, pa se ne spominju poimence.

Marko 6, 3 - "Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?"
Usporedite ovo s podcrtanim: "Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama?"
Matej 13, 55

Po Mateju imamo drvodjeljinog sina, a po Marku, drvodjelju, Marijina sina - iz čega se jasno vidi da je Matej ubacio spominjanje Isusova oca kako bi istaknuo da je Isus bračno, a ne izvan-bračno dijete kojemu se ne zna očevo ime! Uočite da su pobrojana imena sve braće, ali ne i sestara - "one su žene, pa ne zaslužuju da ih se imenuje".

(Neki katolički apologeti su "zaključili" da se ovdje ne radi o Isusovoj majci Mariji, nego o majci Zebedejevih sinova, ali:

- majka Zebedejevih sinova se ne zove Marija, ne znamo kako se zove ta žena, znamo samo da je majka Zebedejevih sinova (Jakova i Ivana)

- to nisu dva ista događaja pa da možemo povezati te likove preko mjesta i istog događaja naime u Marku 6, 1 govori se da je Isus u svom zavičaju i propovijeda u sinagogi, a tamo su "Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?' I sablažnjavahu se o njega."
dok se u Mateju 27, 56 navode osobe koje su bile pod križem u Jeruzalemu nakon što je izdahnuo. Kako ta dva događaja nisu ni vremenski ni lokacijski povezana ne možemo ni osobe iz ta dva evanđelja povezivati i poistovjećivati, to su vremenski odvojeni događaji u kojima ne sudjeluju potpuno iste osobe.

To su, dakle, samo apologetske akrobacije. Marija je bilo ime skoro svake treće žene, a Jakova i Josipa koliko hoćeš. Neki, opet, kažu da su nadahnuti prevoditelji pogriješili, pa krivo preveli - riječ rođak s grčkom riječju brat - s aramejskog jezika na kome je, po njihovu, napisan originalni Novi zavjet. No problem je što takvoga spisa nema, niti je ikad igdje spomenut.

"Rekoše mu stoga njegova braća: 'Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu.' Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega."

"I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: 'Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!' On im odgovori: 'Tko je majka moja i braća moja?' I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: 'Evo majke moje, evo braće moje!'"
Marko 3, 31

"I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev - svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom."
Djela apostolska 1, 14

"A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: 'Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.' A on im odgovori: 'Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.'"
Luka 8, 19-21

"Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum."
(ovdje jasno vidimo da braća ne znači i "duhovna braća" tj. učenici, jer se spominju odvojeno)

Riječ "braća" je prevedena od grčke riječi za "braću" - "adelphos/adelphoi = korijen te riječi je delphus (maternica)". Ova riječ može označavati i duhovnog brata, ali ne znači "rođak" (rođak je "anepsioi").

Hrvatska riječ "rođakinja" u Luka 1, 36 i 58 ...
"A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome."

...je prevedena od "suggenes" u grčkom originalu. Ovo jasno ukazuje da je u Novom Zavjetu, kada se govori o Isusovoj obitelji (braća se spominju uvijek uz svoju majku Mariju), riječ o braći, a ne rođacima. Adelphos u smislu rođaka, nigdje se ne koristi u Novom Zavjetu, samo za rođenog brata.
Apologeti uzimaju primjere iz Staroga Zavjeta, navode greške u prijevodu Septuaginte, sve da bi unijeli što veću pometnju, ali uzalud im posao. Stari je Zavjet pisan na hebrejskom gdje je dvoznačnost možda i moguća, ali Novi Zavjet su (valjda) pisali apostoli na grčkom jeziku.

Osim toga, prevoditelji Septuaginte su koristili izraz "adelphos" za 'ach' u onim odlomcima gdje je dodatni kontekst pojasnio namjeravano značenje. Nikakvog takvog konteksta nema u spominjanju Isusove braće u Novom Zavjetu, stoga je takvo uspoređivanje irelevantno. Isto tako kada Pavao kaže da je Marko Barnabin nećak (Kološanima 4, 10), on koristi grčku riječ "anepsios".

Dakle imamo na raspolaganju dvije riječi na grčkom za rođake: suggenes i anepsios. Zašto je pisac upotrijebio riječ čije primarno značenje je brat, a nije koristio jednu od ove dvije? Da zbuni vjernike? Ili je naprosto napisao to što piše - braća.

Teolozi nam bahato govore - kao da se samo po sebi razumije da su jedino oni ovlašteni za tumačenje Božje riječi i čude se kako smo glupi da nam to nije jasno - da su to 'zasigurno' djeca Marijine sestre (?!?), ili djeca Josipovog brata, ili da se radi o Isusovoj braći po duhu ili Josipovoj djeci iz prvoga braka itd (možete birati što vam bolje odgovara, samo da nisu rođena braća što bi podrazumijevalo da je Marija imala nedajbože seksualne odnose sa svojim suprugom).

Po apologetima ispada da su Isusovu majku stalno u stopu pratili bratići i sestrične s kojima je živjela zajedno (iako su mislili da je Isus lud: "Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: 'Izvan sebe je!'")! Neka bolje čitaju što piše.

A i ovo:

Isus je Prvorođenac: "...poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu!" (Luka 2, 7: "...i rodi sina svoga, prvorođenca, Isusa").

Luka sugerira da je Isus Prvo-rođenac, a ne može biti Prvorođenac*, ako je Marijin zaručnik Josip već imao sina iz prethodnih brakova. Prvorođenac je očevo prvo dijete s prvom ženom:
*Pravoslavci tumače da je Josip imao djecu iz prethodnog braka. Katolicima se to ne dopada. Oni bi i Josipa proglasili vječnim djevcem, svecem-zaručnikom koji nikada nije podlegao "čarima putenog zadovoljstva". Jedino tako oni mogu prihvatiti Svetu Obitelj.
**U evanđelju po Mateju su nonšalantno prešli preko grčke riječi "prototokos - prvorođenac", kao da ne postoji. (npr. HBK - Matej 1, 25: "I ne upozna je dok ne rodi sina (gdje je prijevod grčke riječi "prototokos" - prvorođenac?) I nadjenu mu ime Isus." Namjerno je izbačeno iz njima najvažnijeg, prvog, Matejevog evanđelja. Jasno nam je i zašto.

Ponovljeni zakon 21, 15-17: "4. Pravo prvorođenog - Ako koji čovjek imadne dvije žene: jednu koja mu je draga, a drugu koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvorođenac bude od one koja mu je mrska, onda, kad dođe dan da podijeli svoju imovinu među svoje sinove, mora za prvorođenca priznati sina od mrske i njemu dati dvostruk dio od svega što ima. Jer on je prvina njegove snage - njemu pripada pravo prvorodstva."

Ovaj nepravedni Biblijski zakon otkriva da dvostruko nasljeđuje prvi očev sin = prvorođenac. Ako je Josip imao prvu ženu i sinove od nje, Isus ne može biti prvorođenac. Isusova braća i sestre ne mogu biti Josipova djeca iz prijašnjeg braka, to su kasnija Marijina djeca (da Marija nije imala druge djece, onda na grčkome ne bi pisalo uion prototokon "prvorođenac" nego, uion monogene "jedinorođenac.")!

Današnji apologeti su razvili cijelu filozofiju oko pojma "brat" i što bi to moglo biti. Npr. tvrde da Isus ionako nije mogao imati "pravoga brata", jer mu Josip nije otac. Drugim riječima, Sveti Duh, kao Isusov otac, prenio je na njega svoje osobine - boju očiju, kose, temperament, krvnu grupu itd. Ako je korišten samo genetski materijal majke, morala se roditi klonirana djevojčica (XX kromosom!).

Djeca koju bi Josip napravio s Marijom, imala bi kombinaciju gena Josipa i Marije, a ne Svetoga Duha i Marije, pa ne bi bila izravna Isusova braća (braća po majci?).
Međutim, apologeti se izvlače da aramejski jezik nema riječi za nećaka. Pa što, rekli biste. E, onda može značiti i to da Isusova braća budu nećaci, tj. djeca Josipove ili Marijine braće i sestara.

Ovo epohalno otkriće je izmamilo Budin smiješak na lica ispaćenih fundamentalista - Biblija je ipak u pravu - Marija je ostala djevicom do kraja. Pomisao da bi Josipov seksualni, Bogom dani organ prodro u Marijino tijelo, klericima je tako gnjusna i odvratna, da će preokrenuti svijet naglavačke samo da bude kako su si oni to zamislili.

Naravno, usput su prikladno "zaboravili" da je Novi zavjet pisan na grčkome jeziku, koji vrlo dobro razlikuje riječ brat od riječi nećak! A pisci evanđelja za koje se kršćani zaklinju da su slušali Isusa (ili da su slušali izravne svjedoke), i znali sve o njemu pa tako i imena njegove braće i sestara, to su jasno i nedvosmisleno zapisali na grčkome jeziku, zar ne? (uvođenje aramejskog je plitki teološki trik. Premda se izraz "brat" u grčkom prijevodu Tore sa hebrejskog ponekad odnosio na obiteljske veze, a ne samo na striktni pojam rođenog brata, to je nebitno, jer imamo "dobre poznavatelje Isusova života koji su evanđelja pisali izravno na grčkom!)

Grčka riječ za brata je "adelphoi" a za rođaka "anepsioi". Svi evanđelisti koriste "adelphoi" za opisati Isusovu braću. Da su bili uvjereni da Jakov, Josip, Šimun i Juda nisu Isusova braća po majci, upotrijebili bi grčku riječ "anepsioi" kako bi izbjegli bilo kakve nedoumice i naglasili status doživotnog djevičanstva Majke Božje Marije, svim vjernicima na znanje i ravnanje (kako je "božansko nadahnuće" zaboravilo na takvu "sitnicu"?).

Ako povjerujemo apologetima, onda je trebalo prevesti ovako:

"A on im odgovori: 'Majka moja, bratići moji - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.'"
Luka 8, 19

"On im odgovori: 'Tko je majka moja i bratići moji?' I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: 'Evo majke moje, evo bratića mojih!'"
Marko 3, 31

Iz konteksta je jasno da je ovakav prijevod smiješan. Čak i na hebrejskom, ako se pojavi riječ brat, uvijek se iz konteksta može zaključiti radi li se o rođenom bratu, ili tek rođaku.

Pavao je također pisao na grčkom i zapisao o bratu Gospodinovu Jakovu:
"Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova (adelphoi). Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem."
Galaćanima 1, 18-19

Kao i u Korinćanima:

1Korinćani 9, 4
"Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu. Moj odgovor mojim tužiteljima jest ovo: Zar nemamo prava jesti i piti? Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća (adelphoi) Gospodnja i Kefa?"

Pavao kaže da ga "drugi" ne priznaju za apostola. Dokaz da je to i on (pečat) daju mu njegovi slušatelji. Jasno je da ga ne priznaju kao apostola, jer se sam proglasio apostolom, a propovijedao samo na osnovu svojih privatnih vizija. (Čudno da apostolski pečat nije osobno poznavanje povijesnog Isusa). Zatim spominje da Isusova braća (adelphoi), apostoli, kao i Petar (Kefa) vode svoje žene-vjernice sa sobom, pa isto pravo traži i za sebe.

Možemo zaključiti da apsolutno ništa u evanđeljima ne podupire tezu da je Marija ostala "doživotna - vječna djevica" nedirnuta seksom u braku. Ali niti ne pokušavajte uvjeriti u to katoličke apologete. Oni će vam nervozno odvratiti da su Isusova braća i sestre ustvari djeca Marijine sestre Marije, koja je stajala s još dvije Marije ispod križa.
Zamislite samo situaciju u Marijinoj obitelji: "Ovo je Marija, a ovo je Marija, njezina sestra".

Još jedno apologetsko tumačenje se drži za scenu kad je Isus najmilijem učeniku kojeg je najviše volio i znao nježno privijati uz svoja prsa, rekao pod križem:
"Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: 'Ženo! Evo ti sina!' Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke!' I od toga časa uze je učenik k sebi."

Oni tvrde da to ne bi učinio da je Marija imala još svoje djece i živoga muža. Ipak je i to nategnuto tumačenje. Prvo, Isusa nisu baš voljela njegova braća - mislili su da je poludio*, a Isus je navukao sramotu na svoju obitelj, jer je osuđen kao pobunjenik.
Onda, ako je Ivan tako prirastao Isusu srcu, a i bio je emocionalno i tjelesno na kraju snaga, možemo ga razumjeti. Njegovoj majci je bila potrebna utjeha više nego ikada. Izgubila je sina na tako okrutan način, 'zaručnik-djevac' nestao, a svi apostoli i ostali sljedbenici su se razbježali u strahu. Ljubljeni Ivan je bio jedini koji se ponudio pomoći, unatoč javnoj sramoti i osudi mnoštva. Stoga ova Isusova izjava znači da Isus tješi svoju ražalošćenu majku, nudeći joj učenika kojega je najviše ljubio kao neku vrstu zamjene za sebe. Učenike je ionako smatrao svojom pravom "braćom" po vjeri.

Nije mu, vjerojatno, na kraj pameti bilo da joj govori kako je njegova žrtva spasila čovječanstvo od vječnog prženja u Paklu i slične besmislice.
___________
*Odakle priča da su Isusova braća mislila da je Isus lud? (Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!") Iz Staroga Zavjeta, naravno: "mesijanski psalam 69" kaže:
"Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje."

Dakle, još jedno "ispunjeno proročanstvo i opis mesije". Tadašnje Židove je trebalo uvjeriti da je Isus njihov mesija-krist koji je opisan u židovskoj Tori. Zato je Isus morao biti zavađen sa svojom braćom (tj. djecom majke svoje) i otuđen od svoje majke.


Isusova majka


"Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus."

Dakle Josip nije "upoznao" (hebrejski idiom; npr.: "Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina") tj. imao seksualni odnos sa svojom suprugom, prije nego što mu se rodio sin od nje (zaručio ju je već trudnu). Tekst kaže da to nije činio sve do toga događaja (kao, npr. "Nisam išao u školu dok nisam navršio 7 godina".)
Bilo bi jako čudno da svoju svetu bračnu dužnost nije obavljao nikada u braku poslije toga. Židovi bi se zapanjili, jer time krši Božji zakon.
Matej (1, 24-25) sigurno ne bi uskratio taj važan podatak vjernicima - da je nikada uopće nije taknuo - ali on to ne tvrdi. Inače bi napisao: "I ne upozna je nikad."

Kako je dakle i kada Marija postala "trostruka vječna djevica (prije poroda, za vrijeme i poslije poroda)"?

Jeronim i Helvidije, svađaju se oko 380 n.e. Helvidius ponavlja ono što piše u Svetome Pismu, da su "Gospodinova braća" djeca koju je Marija rodila Josipu, nakon Isusova rođenja.
Jeronim s gnušanjem odbija raspravu tvrdeći da su takve ideje "novitet, zla i drska uvreda vjeri cijeloga svijeta." On piše suludu raspru o "Vječnom Djevičanstvu Blažene Djevice Marije", a Helvidija su ušutkali.
Tako su započela stoljetna razglabanja o diskretnom dijelu Marijine anatomije, tako bitnom za crkvene oce.

Nikad nije dovoljno naglašavati da ideja o nekakvom "djevičanskom začeću", "prljavštini seksa", "nedirnutoj čistoj djevi" ustvari duboko ponižava ženu/muškarca. Seksistička i krajnje perverzna slika mita o djevici-majci je duboko ukorijenjena u kršćanska društva i brzo se ureže u dječje glave. Djevojkama se rano nameće stereotip: ili djevica ili kurva ili majka.

Ako niste znali, Blaženu Djevicu Mariju su bezgrešno začeli njezini roditelji (Isusovi baka i djed)

Crkveni nauk kaže da na Mariju nije prešao grijeh od Adama i Eve. Bog ju je od "istočnog grijeha" sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je nju (Mariju) tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Teologija nastavlja da Marija nije učinila nikakvih grijeha, pa nije mogla umrijeti kao drugi ljudi koji su prokleti Istočnim grijehom zbog Eve - uznesena je živa iz groba u Nebo. Katolička crkva je uspostavila i specijalni blagdan u čast "bez istočnoga grijeha začete Djevice i Bogorodice Marije".
Čudno da je morala dati zavrnuti vrat dvjema golubicama radi čišćenja od "porođajne nečistoće".

Dogmu o bezgrješnom začeću proglasio je papa Pio IX. 1854 bulom "Ineffabilis Deus" u kojoj je izjavio:
"Proglašavamo da je od Boga objavljen nauk, koji uči da je Preblažena Djevica Marija u prvom času svoga začeća posebnom milošću i povlasticom Svemogućega Boga, poradi predviđenih zasluga Isusa Krista, Otkupitelja ljudskoga roda, bila očuvana čistom od svake ljage istočnoga grijeha i da ga u kao takva moraju svi vjernici čvrsto i postojano vjerovati."

Dakle, Bog je unaprijed znao da će njegov Sin Isus Krist umrijeti u mukama na križu, pa je tim činom unaprijed spasio njegovu Majku u trenutku njezinog začeća od istočnoga grijeha.

Papa Pio XII pri objavi dogme o Mariji 1950.g. prvi se put poslužio nepogrešivim papinskim autoritetom koji mu je dodijeljen:
"U čast Svemogućeg Boga koji je djevici Mariji podario svoju posebnu dobrohotnost, u čast njegova Sina, besmrtnoga kralja svih vremena i pobjednika nad grijehom i smrću, radi povećanja uzvišenosti njegove uzvišene Majke... proglašavamo i definiramo zbog toga:
Od Boga je objavljen nauk o vjeri da je neokaljana Bogorodica i vječna Djevica Marija nakon završetka zemaljskog životnog puta dušom i tijelom primljena u nebesku uzvišenost.
Ako bi se stoga, neka nas Bog od toga očuva, tko usudio bilo poricati, bilo namjerno dovoditi u dvojbu ono što smo Mi definirali, neka zna da je potpuno otpao od božanske i katoličke vjere.
"
[Kronika kršćanstva, Mozaik knjiga, 1998, str. 409.]

Sveti German, carigradski patrijarh (? 733), u prilog Marijina uznesenja tj. besmrtnosti , navodi ove razloge:
"Kako bi smrt mogla progutati onu, uistinu preblaženu, koja je slušala Božju riječ, bez požude i sudjelovanja muža začela osobu Božje Riječi, rodivši je bez boli te koja se posve sjedinila s Bogom? Kako bi raspadljivost mogla zahvatiti ono tijelo od kojeg je došao život? Te se stvari protive i potpuno su tuđe duši i tijelu koje nosijaše Boga..."

Odjednom doznajemo da Marija nije imala nikakvih bolova pri porodu (izbjegla je Evino prokletstvo), a Papa odlučuje da njeno tijelo nije istrunulo poput drugih tijela, već je otišlo u nebo. Zašto? Jer nikad nije imala "prljavi" seksualni kontakt, čak niti sa svojim Svetim Mužem (zaručnikom?) Josipom.
Teolozi stoljećima izvode nevjerojatne akrobacije ne bi li razumom dokazali ovakve nebuloze s vječnim djevičanstvom i rodoslovljima.

O navodnoj Isusovoj majci Mirijam, Crkva je donijela četiri dogme: Marija je Bogorodica - Theotokos (efeški sabor 431.g.) naslov "Blažena* Djevica Marija" (sabor u Kalcedonu 451. g.) Marija je bezgriješno začeta - Immaculata (Pijo IX, 1854.g.) Marija je na nebo dušom i tijelom uznesena - Assumpta (papa Pijo XII, 1950. g.)

Međutim, Isus baš nije bio poklonik ideje da mu je majka bezgrješna i vječna blaženica, kojoj nema ravne među ljudima. On kaže samo:

"Ženo, što ja imam s tobom?"

ili:
"Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: 'Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.' A on im reče: 'Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?' Oni ne razumješe riječi koju im reče."

"Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: 'Blažena
* utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!' On odgovori: 'Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!'"

Znači običan pobožni vjernik je blaženiji od "blagoslovljene* među ženama" bezgriješne vječne Djevice Marije koja nije umrla nego je tjelesno uzletjela iz groba u nebo. Blaženiji je i od Međugorske Kraljice Neba i svih drugih Čudotvornih Gospi po svijetu.
_____________________________________

*Anđelove riječi "Blagoslovljena ti među ženama" glavni je 'argument' teologa da je Marija polu-božica. Jedina kojoj je pripala čast biti blagoslovljenom među ženama je bila Joela iz Starog zavjeta. Zašto je bila proglašena blagoslovljenom? Evo zašto:

Čin ugodan Bogu: klin zabijen kroz glavu:
"A Jaela, žena Heberova, uze šatorski klin i čekić u ruke, tiho mu se približi (kralju koji je izgubio bitku protiv izraelaca)
i zabi mu klin kroza sljepoočice tako da se zario u zemlju. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao i tako umrije."
Knjiga o sucima 4, 23

"Blagoslovljena među ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca, među ženama šatora nek' je slavljena! On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake. Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za čekićem kovačkim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepoočicu."
Knjiga o sucima 4, 26
_____________________________________

Dakle imamo 4 dogme o BDM
1) 431. Na ekumenskom koncilu u Efezu Marija je dogmatskom definicijom proglašena Majkom Božjom, tj. majkom samog Stvoritelja cijeloga Univerzuma.
Naime taj drugi opći sabor sazvan je među ostalog zbog pitanja je li Marija Bogorodica (Theotokos) ili samo Kristorodica (Christotokos). I to je (uz monofizitizam) jedan od temeljnih razloga podjele rane crkve. Naime, tada se izdvajaju tzv. istočne (nepravoslavne) crkve (Nestorijanci, Kopti, Etiopljani itd.). Slavi se kao blagdan Marije Bogorodice 01.01.

2) Na 1. lateranskom koncilu 649. dogmatski je definirano da je bogorodica Krista začela djelom Duha Svetoga, te da je bila i ostala uvijek djevicom: prije poroda, u samom porodu i poslije poroda.
Vječna Djevica znači da ima sačuvan himen iako je rodila Isusovu braću i sestre ! Ujedno i da nije nikada stupila u spolne odnose. Iako ne bi bio problem da sačuva svoj predragocjeni himen i nakon spolnog odnosa, ona je bila mrtva-hladna na svaku pomisao o seksu, santa leda, frik.
U njezin neoštećeni Himen je posumnjala Saloma. Ona "zavuče svoju ruku Mariji da to provjeri" i osvjedoči se, ali joj ruka uvenu zbog njezine sumnje.

3) Nakon dugih i teških doktrinarnih sukoba teoloških grupacija makulista i immakulista (makula=ljaga, lat.) koji se vuku još od srednjeg vijeka, papa Pio IX proglasio je 08.12.1854. dogmom učenje da je Bogorodica izuzeta od ljage istočnoga grijeha od trenutka kada bijaše začeta (od svojih roditelja Ane i Joakima, iako Luka kaže da je njezin otac Elija ?! prema tumačenjima apologeta).
Ujedno je proživjela svoj život bez ijednoga grijeha! Ispada da je Bog unaprijed znao da će biti bezgriješna, pa ju je odmah poštedio Istočnoga grijeha prije nego što se rodila. A Bog sve unaprijed znade, zar ne? Drugo objašnjenje je da je Bog znao da će Marija roditi Otkupitelja svih grijeha, pa je red da Mariju unaprijed otkupi, od samoga rođenja, jer će njezin Sin ionako sve ljude otkupiti kad "umre" na križu. Bog je, dakle, unaprijed znao cijelu priču i izdaju Jude i zavjere i raspeće. Ništa Ga nije moglo iznenaditi.

4) Za sada posljednju dogmu katoličke crkve proglasio je papa Pio XII 01.11.1950. (blagdan 15.08. u narodu poznat kao Velika Gospa) definirajući da je Bogorodica po završetku zemaljskoga života bila uznesena u nebesku slavu dušom i tijelom (dokaz je opet prazan grob iz nekog apokrifa).
Marija iz Biblije, koja je imala ulogu "posude" za rađanje Isusa, preko tih dogmi je postala Suotkupiteljicom, praktički boginja (čudno da je morala dati zavrnuti vrat dvjema golubicama radi čišćenja u Jeruzalemskom hramu od "porođajne nečistoće"). Sveti Ivan, za kojega kršćani kažu da je bio onaj ljubljeni učenik kojemu je Isus povjerilo svoju majku, navelike se raspisao o Apokalipsi i rijekama krvi prije Sudnjega dana, no o čudesnom uznesenju Marijinu iz groba i njezinom bezgrješnom životu i djevičanstvu, nije nam ostavio niti slovca.

Činjenica da katolički teolozi i dalje inzistiraju na ovoj doktrini (protestanti i pravoslavci to ne vjeruju), jasno pokazuje da razum i teologija imaju malo toga zajedničkoga. Kako prikladno zvuče riječi Frank Yerby-a (1916.) koji je rekao:
"Teologija je blagi oblik ludila. "

...-...

Još jedno djevičansko začeće


Pričice o začećima bez muškarca / rađajućim djevicama uopće nisu originalne. Evo vrlo slične priče iz Starog Testamenta. Prekopirana je i umjesto Samsona imamo sada Isusa. Uočite da se muškarac - njegov otac - spominje po svom imenu, a majka - bivša nerotkinja koja rađa slavnoga sina Samsona - je ostala bezimena, nebitna žena:

Navještenje Samsonova rođenja

"A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece."
Nerotkinja

"Toj se ženi ukaza Anđeo Jahvin i reče joj:
Anđeo se ukazao nerotkinji (u priči se kaže samo žena Manoahova, niti ime joj se ne spominje)

"Ti si neplodna i nisi rađala. Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto."
čista i bezgriješna

"Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina."
Rodit ćeš sina - Bog joj otvara utrobu

"I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno - bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca."
Bit će nazirej - ("Nazarećanin" ?!) - Božji posvećenik - (Mesija = Krist koji izbavlja Izraelce od stranog neprijatelja!)

Anđeo se javlja i drugi put:
Drugo ukazanje anđela i ocu (nije Josip - Manoah) - "Tada reče Manoah Anđelu Jahvinu: 'Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom.' Anđeo Jahvin nato će Manoahu: 'Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi.' Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice."
Još jedan par koji je vidio boga - iako "nitko ne može vidjeti boga i preživjeti"

"'Zacijelo ćemo umrijeti', reče ženi, 'jer smo vidjeli Boga.' 'Da nas je htio usmrtiti', odgovori mu žena, 'ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što čujemo.' Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson."

Jahve pohodi ženu i ona zatrudnje

1Samuel 2, 20-21
"A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ženu govoreći: 'Neka ti Jahve dade poroda od te žene na uzdarje za dar što ga je dala Jahvi.' Nato bi se vraćali svojoj kući. Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kćeri..."

Još jedno djevičansko začeće

Sopanima (žena Noinog brata Nira), u drugoj knjizi Henoka, još je jedna "bezgrešno začeta bogorodica".
http://en.wikipedia.org/wiki/Melchizedek

Melkisedek bijaše jedini sin Sofonime (ili Sopanime), supruge Nira, brata Noe. Sopanima je začela 'ne poznavši' oca, a dijete izađe iz majke nakon što je umrla i sjede pored njezina leša, fizički već razvijeno, obučeno, govoreći i blagoslivljajući Gospodina, označeno znakom svećenstva.

Melkisedekova majka je djevica koja je začela jedinog sina prvorođenca bez muškarca! Kako je Isus reda Melkisedekova - očito je morao i on biti rođen od djevice koja nije poznala muškarca.

A neki misle da je priča o Blaženoj Djevici originalna.

"Zakleo se Jahve i neće se pokajati: Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu! Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava."
Psalam 110

"Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja - proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu."
Poslanica Hebrejima 3, 15
...-...

Zaboravna Marija i Josip


Promotrimo slijedeći događaj - Marija nađe Isusa u Hramu kako razgovara s rabinima:

"Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: 'Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.' A on im reče: 'Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?' Oni ne razumješe riječi koju im reče.
Luka 2, 42-50

Marija ne razumije. Josip ne razumije (za kojeg Marija kaže "otac tvoj"). Ne razumiju. A oboje ih je posjetio anđeo i sve im lijepo objasnio! Da nije bilo toga anđela, Josip bi se bez po' muke odrekao svoje trudne zaručnice i izručio je javnoj osudi (kamenovanje?).

Čudno da se niti Marija niti Josip ne sjećaju tog jedinstvenog događaja kakav je djevičansko začeće njihova Sina! Zaboraviše i na zlato i ostale poklone od "sveta tri kralja" (ili mudraca).
Zaboga, pa po katoličkih teolozima, oni su se upravo poradi Isusa odrekli bilo kakvoga seksa u braku, kako bi, eto, sačuvali bračnu svetost poradi Božanskoga Sina itd....

...Marija ujedno naziva Josipa Isusovim ocem. Jao, sve je 'zaboravila'.
Zaboravila je ona i riječi Elizabete:
"...i povika iz svega glasa: 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!'"
Luka 1, 42-44
...-...

Dvostruki promašaj oko Isusovog rođenja


Matej kaže da je Isus rođen za vrijeme Heroda Velikog (Po Mateju 2, 1), kralja Judeje (ustvari tetrarha a ne kralja). Luka kaže da je rođen kada je Kvirinij bio guverner Sirije (Luka 2, 2). Ali jedno poništava drugo, jer je Herod umro 4. godine prije nove ere, a Kvirinij, u rimskoj povijesti kao Quirinius, je postao guverner Sirije tek 10 godina kasnije.

Između Mateja i Luke, postoji, dakle, kontradikcija od barem 10 godina, što se tiče Isusovog rođenja.
Ne mogu biti obje tvrdnje istinite, ili je jedna pogrešna, ili obje.

Apologeti su izmislili dva trika: mogućnosti da je Kvirnij bio guverner dva puta ili da je to bio netko drugi istoga imena, ali obje su "mogućnosti" odavno odbacili povjesničari.

Kao prvo, znamo tko je bio guverner u vrijeme Heroda i kasnije njegovog sina: Quintilius Varus i Sentius Saturninus (koliko primjećujem, ne zovu se ni približno isto).
Kako se s velikom sigurnošću zna od kada do kada su oni vladali, bilo bi teško tu negdje ugurati Kvirnija. Neki "kršćanski istraživači" su čak iskopali nekakav novčić na kojemu kažu da piše o "drugom Kviriniju". Problem je što je taj natpis "velik" pola milimetra. U to doba nije bilo alata koji bi ugravirao tako malen natpis, ali naši teološki istraživači u mašti vide svašta.

Luka tvrdi da je Isus imao oko 30 godina kada je počeo propovijedati (Luka 3,23) i da je to bilo "petnaeste godine vladavine Tiberija Cezara" (Luka 3, 1). Sada znamo da je Augustus Cezar umro 14. n.e. i da je Tiberije bio njegov nasljednik. Tako bi 15. god. njegove vladavine bila oko 29 ili 30 n.e. Ovime dobivamo rođenje Isusa oko 1 pr.n.e ili 1. n.e.

Po Ivanu 8,57: "Rekoše mu nato Židovi: 'Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?'"
Ne radi se o nikakvoj frazi, već o tvrdnji da je Isus u kasnim 40-tim. Time se njegovo rođenje pomiče za 20 godina.



Sv. Irenej postaruje Isusa za 20 godina

Taj svetac je bio rani crkveni otac i apologet, a njegova pisanja formativna u ranom nastanku kršćanske teologije. Za sebe je tvrdio da je učenik opet Svetoga Polikarpa, koji je pak, bio izravni učenik Svetoga Ivana evanđelista. Dakle imamo izravnu "svetačku" vezu o podacima o Isusu.

Sv. Irenej nam govori o tim "pouzdanim" izvorima iz kojih je doznao da je Isus bio blizu svojim 50-tim godinama starosti, kada je propovijedao.
U "Protiv hereza" - http://www.newadvent.org/fathers/0103222.htm:
"Poglavlje XXII. - Trideset Eona nije tipizirano činjenicom da je Krist bio kršten u svojoj tridesetoj godini: On nije patio u 12. mjesecu nakon krštenja, nego je bio više od 50 godina star kada je umro.

Jer kako je mogao imati učenike, ako nije naučavao? I kako je mogao naučavati, ako nije dosegao dob Majstora?
Jer kada je kršten, još nije dosegnuo Svoju tridesetu godinu života, već je počeo imati 30. (jer je Luka, koji je spomenuo njegove godine, ovako rekao: "Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina", kada je došao primiti krštenje); a, (prema tim ljudima koji nisu u pravu) on je propovijedao samo jednu godinu, brojeći od njegova krštenja. Pa je, došavši do tridesete, patio, bivajući i dalje mlad čovjek, i koji nikako nije dosegao poodmaklu dob. Budući da prvo razdoblje ranog života obuhvaća 30 godina, a da se iste protežu do četrdesete, svatko će to potvrditi; od 40. i 50. godine čovjek se počinje primicati starosti, koju je naš Gospodin imao kada je još ispunjavao svoju službu kao Učitelj, kao što nam i Evanđelje i svi crkveni oci svjedoče; oni koji su razgovarali u Aziji s Ivanom, Gospodinovim učenikom, potvrdili su da im je Ivan prenio tu informaciju. I ostao je među njima do vremena Trajana."

(Ovdje je malo nejasno misli li se na Isusa ili Ivana da je ostao do Trajana među svojim učenicima. Čak da se radi o Ivanu, nije bitno, što se vidi iz nastavka teksta).

Nastavlja se tekst gdje se Irenej i dalje bavi svojim "svjedočenjem" da je Isus bio blizu pedesetih.

"Neki od njih, čak što više, nisu vidjeli samo Ivana, nego i druge apostole, i čuli istu priču od njih, i posvjedočili o (vjerodostojnosti) te izjave. Kome bismo radije vjerovali? Takvima ili Ptolemaus-u, koji nikada nije vidio apostole, i koji čak niti u svojim snovima nije postigao niti tračka apostola?
6. Ali, osim toga, oni isti Židovi, koji su u ono vrijeme diskutirali s Gospodinom Isusom najjasnije su ukazali na potpuno istu stvar. Jer kad im je Gospodin rekao, "Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.", rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" (Ivan 8, 56-57) Takav govor je prikladno usmjeren na onoga koji je već prešao 40-tu, bez da je još dosegao svoju 50-tu godinu života, a ipak nije daleko od te starosti."

Ali za onoga koji ima samo 30 god. bilo bi bez sumnje rečeno, "Ti još nemaš 40." Za one koji su Ga željeti uhvatiti u laži, sigurno mu ne bi produžili broj godina daleko nakon starosti koju su vidjeli da ima; već bi spomenuli period blizak njegovim stvarnim godinama, bilo da su to ustanovili u javnom registru, ili jednostavno nagađali iz onog što su vidjeli da je bio star preko 40 god., i da On sigurno nije imao samo 30 god. Jer je sasvim nerazumno nagađati da su se zabunili za 20 god., kada su željeli dokazati da je mlađi od doba Abrahamova. Jer ono što su vidjeli, to su i izrekli; a Onaj koga su vidjeli nije bio puki fantom, nego stvarno biće. On nije imao više od 50. god. i, u skladu s tom činjenicom, rekli su mu, "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" On stoga nije propovijedao samo jednu godinu, niti je patio u 12. mjesecu te godine. Jer period između 30. te i 50.te godine nikada ne može biti držan za samo jednu godinu.

1.) Irenej nam jamči da je razgovarao o tome s Polikarpom, koji je razgovarao o tome s apostolom Ivanom i
2.) daje paralelu : Po Ivanu 8, 57: Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"

[Protiv hereza II, 22]

Dakle paralelu navodi kao "dokaz" da se ono što je (Irenej) tobože "znao" tj. da je Isus bio blizu pedesete kad mu se obraćaju Židovi, vidi i iz evanđelja.
Iz ovoga je očito, (čak kad bismo i zanemarili ono o Trajanu koji je rođ. 53.), da je Irenej bio uporno tvrdio da je Isus bio oko 50-te, u svojoj "zreloj dobi Majstora", dok je naučavao. To je u koliziji s crkvenim "naučavanjem" da je Isus imao 33 kad je raspet.

Pada li time u vodu "svjedočenje" jednog od glavnih izvora kršćanskih podataka?



U gornjim referencama imamo ni manje ni više nego četiri različita Isusova rođendana:
  • oko 20. pr.n.e. (po Ivanu / Ireneju)
  • oko 4. pr.n.e. (Po Mateju i Luki)
  • oko 1. pr.n.e. ili oko 1 n.e. (Luka)
  • 6. n.e. (Luka)
Naše računanje vremena prije nove ere i poslije nje, započinje od 523. godine, a bazira se na traljavim proračunima redovnika Dionizija (Dionysius Exiguus - Denis the Little - na engleskom - Mali Denis). On je Isusovo rođenje smjestio u sredinu (ofrlje) između gornja dva datuma, jer se nije mogao odlučiti koji je točan. Znači današnje brojanje godina "prije Krista i poslije Krista", nastalo je tek u šestom stoljeću, od Maloga Denisa, po načelu "od nas počinje povijest".

Činjenica je samo to da rani kršćani nisu imali pojma kada je Krist rođen.

Luka u svom evanđelju spominje pastire koji su na dan Kristova rođenja na otvorenom čuvali svoju stoku. To se nikako ne bi moglo odigrati u prosincu zbog prevelikih hladnoća u Judeji. Zimi je stoka bila zatvarana u torove i čekao se dolazak proljeća za njezino ponovno puštanje.

Teolozi nam "otkrivaju" da Božić, 25.12. nije dan Isusovog rođenja, nego ga je odabrala Crkva upravo na dan nakon zimskog solsticija kada su se slavile Saturnalije i razna "poganska" božanstva.

Naime 22.12. je zimski solsticij - sunce prividno kao da zastaje na ekliptici - dan je najkraći u godini (kao da Sunce umire) to traje tri dana (poput boravka 3 dana u podzemlju mnogih mitoloških junaka uklj. Isusa), a onda, 25.12. Sunce se ponovno rađa tj. dani se "ipak" produžuju, rađa se novi ciklus godine - Bog se rađa - mali Božić. Logični početak Nove godine je upravo 25.12, kada se Sunce" ponovno rađa". No Julije Cezar je odlučio da Nova godina počne s prvim Mlađakom nakon zimskog solsticija, pa Novu godinu slavimo 1. siječnja.
U svađama oko datuma Isusovog rođenja bio je i 6. siječnja. Zašto? Pa na taj dan - već pogađate - slavio se djevičanski Oziris-Dionizije.

Prvo računanje Božića zabilježeno je u Aleksandriji oko 200. godine (Klement Aleksandrijski). Pravo slavlje zabilježeno je u Rimu 354. godine (ne znači da se možda počelo slaviti i koju godinu ranije).
Rimljani su 25.12. slavili blagdan rođenja nepobjedivog sunca (veza sa zimskim solsticijem), a kršćani su blagdan kristijanizirali i rekli da se radi o "mladom suncu s visine (započinje 'Mlado ljeto')" (Luka 1, 78). Jednostavno nisu dozvolili da se slave poganski bogovi pa su ga prilagodili sebi.

Postoji logičan razlog zašto se Isus nije mogao roditi zimi. U to doba, u Palestini je hladno i nikakav popis stanovništva ne bi bilo mudro tada sazivati. A prema Bibliji, Josip vodi Mariju, u 9. mjesecu trudnoće, na dalek put, po zimi, da bi obavili oboje nekakav popis.

...-...

Je li Isus bio homoseksualac?


U proljeće, 1958. Morton Smith, diplomac teologije s Kolumbijskog sveučilišta, pozvan je katalogizirati rukopise u knjižnici manastira Mar Saba, smještenog 20 milja južno od Jeruzalema. Pri kraju dugog i mučnog rada, naišao je na nešto što ga je zapanjilo - 3 stranice rukopisa (koje je odmah fotografirao, a danas su uvrštene u povijesno priznate dokumente (Talley, "Liturgical Time in the Ancient Church," 45.), pisma svetog Klementa Aleksandrijskog. Bio je to poznati crkveni otac iz drugog stoljeća n.e. [http://www.earlychristianwritings.com/secretmark.html]

Njegovo pismo govori da je Marko, nakon Petrove smrti donio original evanđelja u Aleksandriju i napisao "spiritualnije evanđelje za one koji se žele usavršiti". Klement nadalje tvrdi, da taj tekst ima Aleksandrijska Crkva radi Inicijacije u Velike Misterije.
Ono što je zanimljivo su dva odlomka iz tadašnjeg (tajnog) Markovog evanđelja, koja je netko očito izbacio iz današnjeg evanđelja.
Klement ih doslovce navodi:

1. - "I dođoše u Betaniju. A neka žena čiji je brat umro bijaše ondje. I dolazeći, padne ničice pred Isusa i kaže mu, 'Sine Davidov, smiluj mi se.' Ali učenici je odbiše. I Isus, naljutivši se, ode s njom u vrt gdje je bila grobnica i odmah se začuje velik povik. Približivši se, Isus odvali kamen s vrata grobnice. I odmah, pošavši pravo gdje je bio mladić, ispruži svoju ruku i podigne ga, uhvativsi ga za ruku. Ali mladić, pogledavši ga, volješe ga i počeše ga zaklinjati da bude s njim. I izlazeći iz grobnice, uđoše u mladićevu kuću, jer bijaše bogat. I nakon šest dana Isus mu reče što da napravi, i uveče, mladić mu dođe, noseći lanenu krpu preko svog golog tijela. I ostade s njim te noći, jer Isus ga podučavaše otajstvu Kraljevstva Božjega. A zatim, ustavši, on se vrati na drugu stranu Jordana."
Po Marku 10, 32-46 ++

2. - Druga rečenica koju Klement navodi, savršeno se uklapa između dvije rečenice u današnjem evanđelju, između kojih očito nešto nedostaje.
Danas imamo:
Po Marku "Dođu tako u Jerihon. - - ?? - - Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona..."

Klement kaže da je između bila rečenica:
"Sestra i mladić kojeg je Isus volio su bili u gradu, kao i njegova majka i Saloma, ali Isus ih nije primio."

U nastavku pisma, Klement piše da je to sve, i da ništa ne piše o "golom muškarcu sa golim muškarcem i druge neizgovorljive stvari" kako mu je to tvrdio onaj kome piše to pismo.

Klement izričito navodi:
"Kako treba izvorno tajno (Markovo evanđelje) držati u tajnosti, kako treba lagati da bi se uzdiglo (njegovo) tumačenje vjere, ...Takvima se moramo suprotstaviti svim sredstvima. Jer kad bi oni i rekli nešto istinito, onaj koji ljubi istinu ne bi se smio čak ni tada složiti s njima. ... ... Ako tvoj protivnik slučajno govori istinu ti se tome moraš suprotstaviti i lagati kako bi to opovrgao... ... Niti treba priznati da je ono tajno evanđelje Markovo, nego to treba poreći i pod zakletvom jer ne valja sve što je istinito kazivati svim ljudima."

Morton Smith sugerira da se radilo o obredu krštenja/preporađanja koji je provodio Isus osobno, o nekoj vrsti "tantričke inicijacije", jer je lanena krpa imala ritualni značaj i u gnostičkim obredima. Grčka Ortodoksna Crkva, u čijem je vlasništvu pismo o kojem je riječ, sprječava mu pristup i namjerava ga spaliti, jer, po njihovom mišljenju, ono ugrožava same temelje opstojnosti Crkve.

O Lazaru iz Betanije govori i Ivanovo evanđelje, kao da se radi o oživljavanju mrtvaca. Žene kažu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." Ništa se ne objašnjava zašto Isus ljubi tog mladića.

"Lazarova bolest i smrt - Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: 'Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.' Čuvši to, Isus reče: 'Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.' A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.

Međutim, bode u oči ironična Tomina primjedba:
"'Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.' Rekoše mu nato učenici: 'Gospodine, ako spava, ozdravit će.' No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: 'Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!' Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: 'Hajdemo i mi da umremo s njime!'"

Dio iz starijeg, Markova evanđelja, Ivan je uljepšao kako bi izgledao kao čudesno vraćanje Lazara iz "mrtvih". Izreka "da umremo s njime" može se odnositi i na simboličnu smrt i preporađanje, koje je Isus provodio.

Još jedan citat iz toga pisma:
"... Iako bi u ovim recima moglo biti istine, oni koji uistinu ljube istinu, ne bi se smjeli složiti s njima. Jer sve što je istinito nije i Istina; Niti bi istina koja se čini istinitom po ljudskim mjerilima trebala biti ispred prave istine- one koju nalaže vjera. Kad netko iznosi ovakve krivotvorine ne bi se smjelo pristati na tvrdnju da tajno evanđelje pripada Marku, već bi se tako nešto moralo pod prisegom poreći. Jer sve ono što je istinito ne smije se saopćiti svima. ...

Ali budući da pokvareni demoni uvijek smišljaju uništenje za ljudski rod, Karpokrat, kojeg upućuju i koji je koristio umijeće prjevare, tako je zarobio određenog prezbitera crkve u Aleksandriji, dobavio je od njega primjerak tajnog Evanđelja koje je i interpretirao u skladu s bogohulnom i tjelesnom doktrinom i štoviše zagadio miješajući sa čistim i svetim riječima sasvim besramne laži. Iz te mješavine je nastao nauk karpokraćana.
"

Zaključak Charles Hedrick-a:

"Klementovo pismo stvarno postoji, i koncenzus stručnjaka (uz par iznimaka) je da jest autentično. Tako znamo da je na kraju 2. stoljeća postojalo više inačica Evanđelja po Marku. Stručnjaci nisu voljni prihvatiti svjedočenje Klementa i pripisati fragmente teksta autoru izvornog Marka. Ali, usprkos njihovoj nevoljkosti, Klementovo pismo potvrđuje da se mislilo da ie drugo Markovo evanđelje, za koje se mislilo da je napisao autor izvornog evanđelja, korišteno u Aleksandrijskoj crkvi, i datira se na kraj drugog stoljeća. Kao što je Smith naveo, 'pravo pitanje je da li se oni [izvodi iz tajnog Marka] trebaju klasificirati kao pseudoepigrafska evanđelja sredine i kasnijeg drugog stoljeća, ili s kanonskim evanđeljima i ostalim tog tipa (P. Egerton 2, G. Hebrews, itd.).' ... može li to 'duhovno evanđelje Marka, u načelu, sadržavati informacije o povijesnom Isusu, ovisi o tome na koliku starost se ti fragmenti datiraju (jesu li oni dovoljno stari da su očuvali usmenu tradiciju o Isusu), kao i prema drugim kriterijima za ustanovljenje originalnosti tradicija."

Kako tamošnji religijaši ljubomorno čuvaju te fragmente, od kojih imamo u rukama samo fotografije u boji i crno bijele, ne možemo to još doznati. Možda su to svećenici potajno i doznali, pa zato ne daju fragmente. Ako je tako, ne bi bilo iznenađujuće, da, radi opasnosti po kršćansku vjeru, te fragmente spale.

Reakcija na Mortonov nalazak je bila takva da je to nalikovalo buđenju pakla. Sve moguće klevete i poniženja se sručilo na istraživača, i uključila sva bijesna apologetska šuplja artiljerija. Deseci laži i podmetanja, od podvale da Morton nije objavio fotografije (a jest), pa da nije slikao margine (a jest, samo su odrezane radi publiciranja u knjizi), pa do navođenja "važne činjenice" da je ćelav (što ima količina kose s time?), ukazuju da objektivnost stručnjaka nestaje u žaru dokazivanja svoje vjere.

Neki vrišteći apologeti (npr. Carson i Jeffery) su nakon Mortonove smrti, ponovno pokušali dokazati da je Morton to sam napisao, ali:
Kanadski akademik, Scott Brown, predavač o Kršćanskim izvorima na"University of Toronto", piše knjigu "Mark's Other Gospel: Rethinking Morton Smith's Controversial Discovery (Wilfred Laurier Press, 2005.) Brown nudi temeljito, objektivno, i pedantno istraženu obranu vjerojatne autentičnosti Klementova pisma. Brown uvjerljivo dokazuje da krivotvorina nije dokazana.

Ažurirane vijesti su ovdje:
http://www-user.uni-bremen.de/~wie/Secret/SecMark-News.html

Zašto bi Isus bio gej?

Argumenti:
  • Evanđelja ponavljaju o jednom učeniku (Ivanu?) kojeg je Isus ljubio:
    (Po Ivanu 13, 23): "A jedan od njegovih učenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu do krila. Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?"

    "Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio..." "...i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio.."
    "Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: ..."
    "Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa...."


    Riječ agape - ljubiti, koristi se samo u kontekstu muškaraca ili Boga ili bližnjega. Jedino mjesto gdje Isus spominje agape u kontekstu žena je ovaj (Ivan 11, 5): "A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara."
    Dakle dvije žene zajedno s muškarcem - Lazarom. Ljubav muškarca prema ženi se ne spominje nigdje u novom zavjetu.
    Ali o ljubavi (makar bila isključivo prijateljska/bratska) između muškaraca, ima na mnogo mjesta:
    "Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: 'Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?' Odgovori mu: 'Da, Gospodine, ti znaš da te volim.' Kaže mu: 'Pasi jaganjce moje!' Upita ga po drugi put: 'Šimune Ivanov, ljubiš li me?' Odgovori mu: 'Da, Gospodine, ti znaš da te volim!' Kaže mu: 'Pasi ovce moje! Upita ga treći put: 'Šimune Ivanov, voliš li me?' Ražalosti se Petar što ga upita treći put: 'Voliš li me?' pa mu odgovori: 'Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.'"
  • Isus je i Bog i čovjek, a kao čovjek valjda posjeduje neku vrstu seksualnosti (osim ako nije bio potpuno aseksualan);
  • Kao židovskom rabinu, propisi su nalagali brak - celibat mu nije bio dozvoljen (Židovi celibat ne drže posvećenošću Bogu, već buntom protiv Boga) - a ipak nema zabilješke da je Isus oženjen (osim Filipova evanđelja);
  • Isus kao zaručnik veselih apostola?
    "Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: 'Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?' Nato im Isus reče: 'Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!'"
  • Problematičan odnos s majkom:
    "Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Tko je moja majka i moja braća?"
  • Čudan događaj kod Isusova uhićenja:
    "A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom (lanenom krpom). I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe."
  • Proglašava vjeru satnika koji je volio svog slugu-dječaka (entimos pais), najvećom u Izraelu;
  • Ponavlja se da je Isus roda Davidova, koji je bio biseksualan (veza s Jonatanom);
  • Među apostolima nije bilo neuobičajeno da se poljube:
    "I odmah pristupi Isusu i reče: 'Zdravo, Učitelju!' I poljubi ga. A Isus mu reče: 'Prijatelju, zašto ti ovdje!'"
    Tu se koristi grčka riječ kataphileo, sa značenjem "ponovljeno nježno ljubiti u usta" [to kiss much, kiss again and again, kiss tenderly - http://cf.blueletterbible.org/lang/lexicon/lexicon.cfm?Strongs=G2705&Version=kjv].

    Ista riječ se upotrebljava i kada je neka žena rasplela kosu (tada sramotan čin za ženu) i počela suzama kvasiti Isusove noge i brisati ih svojom kosom i cjelivati ih; kao i u Djelima apostolskim, kada apostoli navale "cjelivati (kataphileo)" Pavla:
    Djela apostolska - "Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu."
  • Neoženjen, "nisu ga viđali s djevojkama", ali znao bi svratiti na svadbu, piti, dobro jesti, oblačiti se u skupocjenu odjeću i družiti se s prezrenima;
  • Isus zamjera svome domaćinu: "Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza."
    Zašto je Isus razočaran što mu domaćin nije dao poljubaca?
  • "A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu."
    Ovakav gnjev nije baš logičan, izgleda pretjeran. 'Glupane!' je prijevod riječi "rakha", koja se nigdje ne spominje u Svetim Spisima kao da je toliko prostačka da ju nitko nije zapisao. Neki filolozi tumače da uvredljivo označava nekog tko je "mekan" ili "slab", "slabić" ili "ženskasta osoba." Osuđuje li time Isus izrugivanje homoseksualaca ili općenito drugačijih?
  • Spominje li Isus u ovoj prispodobi homoseksualce?
    (Po Mateju 19, 12; 5, 28-30): "Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše (homoseksualci?). Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše (uškopljenici, kastrati, eunusi). A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga (apstinenti ili oni koji su sami sebe kastrirali?)."
I konačno, zašto bi trebalo smatrati ovakvu ideju nekakvom blasfemijom ili uvredom kada Crkva ponavlja da homoseksualce ne smatra grješnicima per se, nego oni to postaju ako "prakticiraju svoje protuprirodne porive". Ako Isus to nije prakticirao, ne može mu se uzeti za zlo, zar ne?

Alternativa hipotezi da je Isus gej

Otkriće grobnice Isusa sina Josipova u Talpiotu možda bi mogla promijeniti sve što smo o Isusu znali do sada na osnovu "podobnih" evanđelja.
Prema kosturnicama u grobu, neki znanstvenici su došli do zaključka da je Isus bio oženjen Marijom Magdalenom i imao s njom sina Judu. To se strogo tajilo jer se radilo o izravnom potomku Davidove/Isusove linije, Mesijinom sinu koji je zbog toga mogao nastradati. Ako je "voljeni učenik" ustvari Isusov sin Juda, onda njegova naklonost prema tom "učeniku" dobiva značajke roditeljske nježnosti i ljubavi. Znakovita je i scena ispod križa. Ako je nalaz iz Talpiota točan, onda imamo dirljiv dijalog Isusa koji umire na križu, sa svojom suprugom i sinom Judom:

"Uz Isusa na križu su stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio (tj. Magdalenu, majku njegova sina i Judu), reče majci (svoga sina Jude): "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!"

Radi skrivanja pravog identiteta Isusova sine Jude, priča je protumačena da Isus razgovara sa svojom majkom i ljubljenim učenikom. Vjerojatnija istina je da razgovara sa svojom ženom Magdalenom i sinom Judom. Ime Isusova učenika kojeg je ljubio nigdje se ne spominje. Danas teolozi kažu da se radi o Ivanu, ali je li to jedino objašnjenje? Kako je apostol mogao biti pod križem ako su se svi apostoli razbježali u strahu od kazne? Da nije to bilo dijete? Sin koji se Isusu privijao uz prsa na večeri? Nije li i to dijete išlo za Isusom umotano samo u plahtu, i pobjeglo kad su ga zgrabili vojnici?

Da ponovimo činjenice o nalasku Isusovog groba u Talpiotu:

1.) Talpiot kosturnice su nađene "in situ" (nedirnute 2000 godina) otkopane slučajno i arheološki (IAA) strogo dokumentirane
2.) od 10 kosturnica, 6 imaju natpise :

Kosturnica (Ossuary) 80/503 "Yeshua bar Yosef" - "Isus sin Josipov"
Kosturnica (Ossuary) 80/500: Mariamene e Mara" - "Mariamne, također zvana Majstor" (DNK pokazuje da nije u krvnom srodstvu s Isusom = supruga)
Kosturnica (Ossuary) 80/505: "Maria" - latinizirana verzija hebrejskog imena "Miriam." (znakovito je što je latinizirana)
Kosturnica (Ossuary) 80/504: "Yose" or "Yosa" - vrlo rijedak nadimak za "Josipa" kojeg spominje Matejevo evanđelje
Kosturnica (Ossuary) 80/502: "Matia" - "Matej"
Kosturnica (Ossuary) 80/501: Yehuda bar Yeshua" - "Judah, sin Isusov"

Iako se radi o čestim imenima u tadašnjem Jeruzalemu kada ih gledamo pojedinačno, naći ih zajedno je pravo čudo i nevjerojatna slučajnost.

Vrlo je logično da je Marija, Isusova majka ostala u Jeruzalemu nakon Isusove smrti, i nije se vratila u daleku Galileju (u neko nepostojeće selo Nazaret među grobove da živi u pećini - lol ).

Još činjenica koje tome idu u prilog:
  • Isusov brat Jakov bio je vrlo ugledna duhovna osoba u tom gradu - nazivali su ga "brat Gospodinov" (sve dok ga nisu kamenovali);
  • druga Isusova braća su mislila da je Isus lud ("Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: 'Izvan sebe je!'");
  • sljedbenici su mogli prihvatiti uzdržavanje Isusove majke - udovice, jer je takav bio običaj prvobitne kršćanske zajednice (u njegovom kraju Isusa nisu prihvatili - Isus je prokleo Kafarnaum gdje je imao kuću);
  • Magdalena i Marijin unuk Juda, također su ostali u Jeruzalemu;
  • interesantno je i spominjanje "i odvede je" (Mariju ili Mariju Magdalenu whatever) u svoju kuću. Ako bi se pojavilo pitanje zašto "onaj učenik" živi s Isusovom majkom Marijom (Magdalenom) rekli bi da je tako Isus htio i izjavio s križa kao posljednju želju, a ustvari sin Juda je potajno živio sa svojom majkom Magdalenom i bakom Marijom (morao se zaštititi od javnosti jer se vjerovalo da je sin Mesije Isusa);

Razni članci otvorenih (ili prikrivenih) katoličkih apologeta po hrvatskom medijskom prostoru glede grobnice Isusove obitelji u Talpiotu žestoko pokušavaju oboriti teoriju o Isusovoj grobnici. Valjda od prevelikog uzbuđenja (?) i ljutnje, njihovi prigovori se svode na nekoliko sljedećih "argumenata":

- Isus je bio siromah, pa si nije mogao priuštiti grobnicu srednje klase kao ova u Talpiotu.
To je smiješno i radi se o narodnom shvaćanju o "Isusu siromahu". Međutim mnogima je promaklo spominjanje kese u koju su apostoli (12 + 72! spomenuta i drugi poklonici kasnije) skupljali novce od milodara. Isus je imao i veliku kuću i bio skupocjeno odjeven, a ugošćavao je mnoge u kući. Poklonici su očito sve svoje davali apostolima. Logično je pretpostaviti da su dio novca koji je ostao nakon Isusove smrti dali za izradu njegova groba;

- ta imena su česta u Jeruzalemu.
Isus, Josip, Matija, Jakov jesu, ali nadimak Isusova brata Jose, kao i Maria (latinizirana) su itekako rijetki. Bitno je da su se sva ta imena našla na jednom mjestu. To se ne može zanemariti. Kamenje viče;

- usporedbe tog arheološkog nalaza s knjigom fikcije "Da Vincijev kod" - su uvredljive i deplasirane, ali apologeti ih rado spominju;

- pitanje urota, podle zarade itd...
Na tragu su pomisli da je sve to vražja rabota zlih ljudi. To ne treba previše komentara;

- pljuvanje po Cameronovom filmu Titanik... - lol;

Tko zna kakva nas još iznenađenja čekaju kada se otkopaju okolni grobovi i prouči njihov sadržaj. Kako god bilo, Isusova grobnica u Talpiotu posjeduje više povijesne vjerodostojnosti nego svi "dokazi" o povijesnosti čudesnog "Isusa Krista Nazarećanina" iz Biblije.

...-...

Zombiji u Jeruzalemu


"I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima."
Po Mateju 27, 52-53

...ali nitko ne govoraše, niti zapisaše o tom fantastičnom događaju.

U to je vrijeme bilo židovskih kroničara, koji su revno zapisivali imalo značajnije događaje. Ova sitnica im je promakla, kao i potres, tama usred bijela dana itd.
Jesu li Mnogi Sveci koji su oživjeli propovijedali po Jeruzalemu Isusovo Evanđelje?
Zašto ih ne spominje Sveti Petar kao najveće od sviju čudesa?
Matej spominje dva potresa: jedan je odmaknuo kamene na grobovima svetaca u trenutku Isusove smrti na križu, a drugi kod odmicanja kamena na Isusovu grobu. Drugi pisci evanđelja ne spominju niti jedan potres. Hm, to ostavlja Matejevu priču na klimavom tlu. Ispada čak da su Sveci oživjeli u času smrti na križu, pa odspavali dan i pol u grobu i onda krenuli u Jeruzalem da se pokažu mnogima.

Pokolj nevine dječice (sve muške do 2 god. starosti, procjena najmanje 200 djece)

Vladar Herod (nije bio kralj) je imao mnoge neprijatelje koji su revno zapisivali njegove zločine (kao npr. Josip Flavije) - ali niti jedan nije spomenuo taj, tobožnji najveći zločin, kao niti Židovi. Apologeti se izvlače tvrdeći da je Betlehem bio maleni gradić, pa je pokolj mogao ostati nezamijećen suvremenicima. Zaboravljaju da je Betlehem tek šest milja udaljen od glavnog grada Jeruzalema. Masovno klanje djece koja bi mogla biti budući Mesija - potomak Davidom od strane vladara Heroda, nikako nije beznačajna sitnica. No piscu je to bila lijepa, izmišljena paralela s drugim, mitološkim faraonovim ubijanjem muške djece u Egiptu.

Ivan Krstitelj je imao svoje poklonike koji nisu postali Isusovi učenici. Zašto ako ga je Ivan smatrao većim od sebe? I zašto je Isus kršten? Taj kršćanski ritual služi isključivo za "brisanje Istočnoga grijeha". Zar je Isus bio pod Istočnim grijehom kao i drugi ljudi?

Koje su zadnje Isusove riječi na križu? Valjda se barem oko toga svi slažu?

"Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: 'Eli, Eli, lema sabahtani?' To će reći: 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?'"
(Matej 27, 44 i Marko 15, 34)

Matej i Marko se slažu ali Ivan i Luka su čuli nešto drugo. Njima se nije svidjela ideja da je Isus razočaran u Boga što mu nije pomogao u pobuni protiv Rimljana.

"I povika Isus iza glasa: 'Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!' To rekavši, izdahnu."
Po Luki 23, 46

"Čim Isus uze ocat, reče: 'Dovršeno je!' I prignuvši glavu, preda duh."
Po Ivanu 19, 30

Osim ako nije dva puta izdahnuo, Isus nije mogao izgovoriti obje rečenice, netko je slabo čuo. Ili su obojica slabo čula.
Ali zar se nisu poslije našli zajedno i govorili o tom prevažnom trenutku i Isusovim posljednjim riječima?
Zar su se posvađali i svatko je ostao pri svome? Zašto nisu vjerovali Ivanu koji je, navodno, jedini bio pod križem s Marijom? Zar nisu pitali i nju? Sve govori u prilog teoriji da su "Isusove riječi" iščitavane i kopirane iz Staroga Zavjeta.

Psalam 22:
"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!"

Psalam 31:
"U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni."

Mit o Isusu je toliko manjkav, da su "evanđelisti", tj. pisci 4 evanđelja posezali za jedinim izvorom podataka za koji su vjerovali da predstavlja proročanstva o Isusu kao židovskom Mesiji - Starim Zavjetom! Ujedno su se na taj način "ostvarila" ta pozajmljena proročanstva.
...-...
Isus kaže susjednom osuđeniku na križu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" Kako kad mora proboraviti tri dana i tri noći u srcu zemlje ko' Jona u "ribi kitu"? Jesu li dva raspeta "razbojnika" ustvari pobunjenici, uhvaćeni i osuđeni zajedno s Isusom? Naime, povijesna je činjenica da su se samo pobunjenici protiv Rima ili odbjegli robovi razapinjali na križu, a ne lopovi i židovski heretici!
"Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?"
Pita jedan od osuđenika drugoga, sugerirajući da su sva trojica osuđeni zajedno.

Kako je jedan židovski povjesničar primijetio, nema blasfemije za koju bi Isusa Židovi osudili (biti sin Božji je svatko, a posebno dobar čovjek). Sastanak s Isusom je po noći, u prostorijama Velikog Svećenika, tijekom Pashe i pod okolnostima koje su prethodile suđenju. Nije bilo obrane, svjedoka, a osuda i izvršenje obavljeni su istoga dana?! Kazna nije bila primjerena optužbi, blasfemiji. Rimski i Židovski sudovi su u to vrijeme bili primjerni. Opis Isusova suđenja nema veze s poviješću niti činjenicama, niti u jednom detalju.

"A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete."
Marko 15, 33 (Matej 27, 45)

"Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini."
Luka 23, 44-45

Pomrčina koja je trajala od šestog do devetog sata (dakle počela 6 sati nakon izlaska tj. u podne i trajala 3 sata), nemoguća je, jer Mjesec mora stajati između sunca i Zemlje, a vrijeme kada je Isus mogao biti raspet može biti samo za puna mjeseca, prvog dana Pashe, 15. Nissana.
Odakle taj mit o "tami po cijeloj zemlji" koju nitko nigdje nije vidio?
Iz Staroga Zavjeta, naravno:
"Toga ću dana - riječ je Jahve Gospoda - učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana."
Luka i Marko su odatle crpili podatke o Kristovom raspeću. Tako smo dobili još jedno proročanstvo koje se obistinilo po Isusu.

Proturječja kao što je ovo, Biblija je prepuna (ima ih na tisuće).
Apologeti očajnički prave mentalne akrobacije ne bi li ih protumačili, ali čemu apologeti? Riječ Božja ne smije biti izvor konfuzije. Konfuzije koja je dovela do pojava desetaka tisuća raznih sekti, "hereza" i krvavih sukoba zbog toga.





"Sumnja nije ugodno stanje, ali sigurnost je apsurdna."

[Voltaire]
 

© 200 znanost i biblija | znanost-i-biblija.blogspot.com